Zoonoze su posebno opasne za bebe i djecu

28.02.2013.

Zoonoze su posebno opasne za bebe i djecu, trudnice, starije osobe, te za ljude čiji je imunološki sustav oslabljen zbog neke teške bolesti. Pridržavanjem osnovnih preventivnih mjera može se, ako ne posve ukloniti, onda barem značajno smanjiti mogućnost infekcije.

Dobar dio svoje povijesti ljudi dijele životni prostor s mnogim životinjskim vrstama. S nekima smo se zadržali na pristojnoj udaljenosti uvažavajući životne i teritorijalne interese, dok smo se s nekim vrstama toliko zbližili da se gotovo naguravamo u istom prostoru. Gotovo bi se moglo reći kako jedni druge guramo s ležaja da bi sebi napravili više mjesta. U toj, uvjetno rečeno, borbi veoma rijetko se javljaju agresivne nakane koje bi prešle prihvatljivu granicu. Guramo se i volimo istodobno. No ozbiljno govoreći, druženje s brojnim životinjskim vrstama koje smo proglasili našim ljubimcima nije uvijek jednostavno i bezopasno jer osim bezazlenog gurkanja za malo više životnog prostora između naših vrsta zametnula se i teška borba s mnogim bolestima koje međusobno dijelimo i jedni drugima prenosimo. Te zajedničke infektivne bolesti nazivamo zoonozama, pri čemu u pravilu mislimo na one bolesti koje sa životinja prelaze na ljude. Naravno da je prijenos moguć i s ljudi na životinje, pa te zoonoze ponekad nazivamo i antropozoonozama. U skupinu zoonoza spadaju i one bolesti od kojih obolijevaju i ljudi i životinje, a da nema međusobnog prijenosa. U zoonoze spada i ugriz. Istina, to možda zvuči malo čudno, ali što vas priječi da i vi ugrizete psa. U svakom slučaju, to ne bi bilo prvi put u dugoj ljudsko-psećoj povijesti.

Pas i mačka najčešći prijenosnici

zonoozeZoonoza ima dvjestotinjak od čega se oko devedeset odnosi na bolesti koje se prenose s psa ili mačke na čovjeka i obrnuto. Znatno manje je zajedničkih bolesti ljudima i pticama te kunićima, zamorčićima i hrčcima. Naravno, u taj statistički podatak ubrajaju se i bolesti koje su toliko rijetke da ih jedino bilježi znanstvena literatura ili pak bolesti koje ne nalazimo u našem podneblju, no preostali broj je još uvijek značajan i obvezuje nas na ozbiljan pristup tim pojavama. Ipak, treba reći da prijenos mnogih bolesti s jedne na drugu vrstu, srećom, i nije tako čest, a još manje opasan. Uzročnici infektivnih bolesti su prioni (kravlje ludilo), virusi (najpoznatija i najopasnija bjesnoća), rikecije, bakterije, protozoe ili praživi, bakterije, gljivice i paraziti.

zonooze2

Čovjek se može zaraziti ugrizom ili ogrebotinom, kontaktom sa slinom, izmetom i mokraćom. Ljubimci također u svom krznu mogu nositi krpelje ili buhe koji mogu biti prenosioci bolesti. Oni najozbiljniji slučajevi infekcija mogu biti čak i fatalni (npr. bjesnoća), no većina tih bolesti ipak nije smrtonosna. Ozbiljnost slučaja varira ovisno o dobi zaražene osobe, i o njenom općem zdravstvenom stanju. Općenito su zoonoze posebno opasne za bebe i djecu, trudnice, starije osobe te za ljude čiji je imunološki sustav oslabljen zbog neke teške bolesti. Znanja o zoonozama veoma su važna u našem svakidašnjem životu koji u dobroj mjeri dijelimo s brojnim životinjskim vrstama. Dobrom informiranošću umanjujemo često nepotrebne strahove od kontakata i susreta s bićima koja nam život čine sadržajnijim i kvalitetnijim, a ujedno si osiguravamo bolju zaštiti od mogućih bolesti. Evo što bi o najčešćim zoonozama trebali znati svi vlasnici kućnih ljubimaca, ali i oni koji to nisu.

  • Bolest mačjeg ogreba je bakterijska infekcija koju u 90% slučajeva prenose mačke i psi, ali oni puno rjeđe. Ta je bolest obično povezana s ogrebotinom, ugrizima ili izlaganjima mačjoj slini.
  • Mikrosporoza je gljivična infekcija kod životinja, a čovjeka može zaraziti jedna vrsta, i to Microsporum canis koji se nalazi kod mačke i kod psa, a prenosi se dodirom zaražene životinje. Zaražena područja su obično bez dlake uz ljuštenje kože.
  • Salmonela i Kampilobakter crijevne su bakterije. Salmonela se najčešće prenosi zaraženim namirnicama životinjskog porijekla, dodirom sa životinjama kliconošama ili njihovim sekretima, te preko kontaminiranih kokošjih jaja, dok se kampilobakter prenosi preko izmeta, vode i nepasteriziranog mlijeka.
  • Trihineloza je bolest uzrokovana parazitom Trihinella spiralis koja se nalazi najčešće u mišićima svinje, a rjeđe u ostalih životinja. Čovjek se zarazi kada pojede nedovoljno skuhano, nedovoljno pečeno meso ili mesne proizvode od zaraženih životinja sušenih na dimu. Čovjek nakon zaraze ima opće simptome, bolove u trbuhu koji duže traju. S vremenom se ličinka učahuri u mišiće pa osobu bole mišići, a naročito očni kapci. S vremenom kod oboljelog se mogu stvoriti komplikacije na srčanom mišiću, mozgu i plućima, a liječenje je teško i dugotrajno.
  • Bjesnoća je akutna zarazna bolest uzrokovana virusom. Prenosi se ugrizom sa zaražene životinje na čovjeka i najopasnija je od svih zoonoza jer je izuzetno smrtonosna. Važno je znati da su životinje u prvom stadiju bolesti izuzetno pitome i nemaju strah od ljudi, što je netipično za životinje u divljini, kao što su zec ili lisica, te time predstavljaju dodatnu opasnost za mogućnosti širenja.
  • Tularemija je zarazna bolest koju izaziva bakterija Francisella tularensis. Premda su mnoge životinje potencijalni nosioci te bakterije čovjek se redovno zarazi od sekreta zeca te vodom i hranom kontaminiranom zečjim izmetom.
  • Q-groznica je bolest uzrokovana rikecijom Coxiella burnetti. Čovjek se najčešće zarazi udisanjem prašine i kontaminiranim izlučevinama ovce, koze ili krave, a rjeđe se prenosi krpeljima sa zaražene životinje.
  • Klamidioza (Psitakoza) poznata je i kao papagajska groznica. Prenosi se dodirom sa zaraženim ptičjim izmetom ili prašinom koja se skuplja u ptičjem kavezu.
  • Toksoplazmoza je parazitarna bolest, a uzročnik je Toksoplasma gondii u svojem stadiju spore. Bolest nastaje uzimanjem sirovog mesa, hrane ili vode koja je zaražena sporama iz mačjeg izmeta. Tipični prijenos je s kontaminirane ploče za rezanje mesa koja se neočišćena koristi za rezanje salate, te se tako unese u organizam. Najopasniji je prijenos s trudnice na plod.
  • Toksokaroza je bolest uzrovana parazitom Toxacara canis (mala pseća glista) koja živi u crijevu psa i mačke. Prenosi se preko jajašaca izlučena izmetom životinje koje često kontaminiraju zemlju ili pijesak u dječjim igralištima. Bolest je dosta opasna s obzirom da u stadiju larve paraziti kruže cijelim tijelom pa mogu završiti u oku i u mozgu.
  • Ehinokokoza je parazitarna bolest koja se prenosi s pasa na ljude i izuzetno je opasna. Početak prijenosa je u hranidbi pasa promijenjenim svinjskim iznutricama za vrijeme svinjokolje pri čemu su svinje i ljudi međudomaćini u kojih se razvijaju ciste ehinokokusa, a pas je domaćin kod kojeg živi zreli oblik male pasje trakavice koja nosi jajašca.
  • Šuga je bolest koja je uzrokovana grinjama, a prenosi se sa zaraženog psa ili mačke. Uzročnik u pasa je šugarac Sarcoptes canis, te kod mačke Notoedres cati. Bolest je skoro potpuno bezopasna, a uzrokuje tek blagi svrbež koji traje samo nekoliko dana jer su grinje izuzetno osjetljive na vanjske uvjete.

Bolje spriječiti nego liječiti

Bilo da je riječ o spomenutim zoonozama s kojima se susrećemo nešto češće ili nekim drugim, rjeđim, najsigurniji način da se one izbjegnu je dobra prevencija. Pridržavanjem osnovnih preventivnih mjera može se, ako ne posve ukloniti, onda barem značajno smanjiti mogućnost infekcije nekom od bolesti koje na nas mogu prijeći s našeg ljubimca ili neke druge životinjske vrste.

  • Redovito tretirajte protiv parazita vašeg kućnog ljubimca po preporuci veterinara jer na taj način uklanjate parazite, ali i sprječavate daljnju kontaminaciju okoliša.
  • Posvetite više pozornosti higijeni, osobito ruku.
  • Redovito uklanjajte izmet životinja.
  • Tretirajte vaše kućne ljubimce protiv buha jer one mogu prenijeti neke vrste trakavica.
  • Ne dopustite djeci da idu bosi ili da leže na igralištima koja su uprljana izmetom životinja.
  • Ne pijte vodu s mjesta koja mogu biti kontaminirana životinjskim izmetom.
  • Poželjno je redovito pranje voća i povrća prije konzumiranja.

Ne pamtimo slučajeve zoonoza od kućnih ljubimaca

Prof. dr. sc. Igor Klinar, dr. med., specijalist infektolog, Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”

zonooze3Slučajevi bolesti koje prenose kućni ljubimci događaju se vrlo rijetko, zadnji slučaj koji smo imali bio je prije desetak godina. U jednom periodu bila je nešto učestalija psitakoza koja je bila vezana za uvoz papigica i drugih ukrasnih ptica koje su mimoilazile veterinarsku službu i koje nisu prošle karantenu, već su se prodavale “na crno”, kad se zaobilazi veterinarska služba i karantena. Bolest se očituje kao srednje teška upala pluća koja se uspješno liječi lijekovima toksiciklinom ili azitromicinom, no zadnji slučajevi kod nas su bili zabilježeni prije desetak godina vezano uz jesensku izložbu ukrasnih ptica koja se tada održavala u Tehničkom muzeju. Jedna od zoonoza o kojoj se često govori je toksoplazmoza, no ona je više razvikana, nego što uistinu predstavlja medicinski problem. Naime, s toksoplazmom se može često doći u dodir, zbog čega se razviju antitijela koja se zadržavaju u tijelu relativno dugo pa ako budu uočena prilikom pretraga krvi, to nerijetko izazove strah kod pacijenta, posebno ako je riječ o trudnicama. No to nije nikakav zabrinjavajući nalaz jer u našoj populaciji vrlo visok postotak osoba (čak oko 80 posto) ima pozitivna antitijela na tokspolazmozu. Osim toga, simptomi su vrlo blagi – povećani limfni čvorovi i blago povišena temperatura, pa se kod osoba koje imaju normalan imunološki aparat i ne preporučuje nikakva terapija.

Što se tiče ehinokokoze ili takozvane pseće trakavice, ta je bolest manje vezana za kućne ljubimce, a više uz ekstenzivan, odnosno nekontroliran uzgoj pasa i smanjene higijenske prilike. No psi koji imaju rodovnik i dolaze od registriranih uzgajivača redovito se dehelmentiziraju (iz njihovih crijeva uklanjaju se gliste koje su uzročnici bolesti), i to spada u veterinarsku rutinu. Bolest uzrokuje razvoj cista u organima, najčešće jetrima i plućima, koje se uspješno liječe kombinacijom lijekova s ubrizgavanjem čistog alkohola u samu šupljinu ciste, a ako je potrebno, ponekad se može obaviti i kirurško uklanjanje ciste. Prije nekoliko godina oko Siska je bilo nekoliko slučajeva tularemije – bolesti koja se očituje upalom pluća i limfnih čvorova koju prenose zečevi. Kad čuju da je izvor zaraze zec, ljudi obično krivo pretpostavljaju da je riječ o kuniću, no kunići koji se kupuju u trgovinama kućnim ljubimcima i ne izlaze iz kaveza pa ne predstavljaju opasnost, već su izvor isključivo divlji zečevi, a zarazi su zapravo najizloženiji lovci. Postoji i virus hemoraške vrućice, bolesti poznatije kao mišja groznica, koju prenose glodavci, no i u ovom slučaju riječ je isključivo o divljim životinjama, a ne o glodavcima koji žive u kavezima i prodaju se u trgovinama kućnim ljubimcima. Što se tiče kućnih glodavaca među njima može cirkulirati virus takozvanog limfocitarnog korio meningitisa, no to je ekstremno rijetko i ne sjećam se da smo uopće imali zabilježen takav slučaj. I naposljetku, tu je bjesnoća koje se ljudi obično najviše pribojavaju, no za strah nema razloga jer prevencija dobro funkcionira i svi psi u kontroliranom uzgoju su obavezno cijepljeni tako da kod nas slučajeva bjesnoće i nije bilo, a i zadnji slučaj koji smo imali prije petnaestak godina također je bio povezan s divljim životinjama, odnosno šumskom bjesnoćom, a zaražena osoba bila je lovac. Ukratko, kad je riječ o držanju kućnih ljubimaca, nema mjesta za paniku i strah od nekakvih teških bolesti koje bi oni mogli prenijeti na čovjeka, a uz pridržavanje osnovnih higijenskih i preventivnih mjera, mogućnosti zaraze zaista su svedene na minimum.

Piše: dr. sc. Vladimir Pezo, DVM, specijalist za bolesti pasa i mačaka